THE BASIC PRINCIPLES OF MISTICNO HRISCANSTVO

The Basic Principles Of Misticno Hriscanstvo

The Basic Principles Of Misticno Hriscanstvo

Blog Article

Hrišćansko gledanje na život poslije smrti obično podrazumijeva vječni raj ili vječni pakao, s tim da katolici dodaju i međuvarijantu — čistilište. Čistilište je za one particular koji nisu imali smrtni grijeh na sebi. Pravoslavni hrišćani ne veruju u čistilište, kao ni većina protestanata.

Посљедњих година, пред смрт, Константин је наредио градњу Цркве Светих апостола у Цариграду, на једном узвишењу које надвисује цио град. Имао је жељу да буде крштен на ријеци Јордану, али га је лоше здравље у томе спријечило.

U one. vijeku, hrišćani su se zbog proganjanja morali tajno okupljati. Zajednice hrišćanskih vjernika zvale su se crkvene opštine. Bilo ih je u svim dijelovima rimskog carstva, i u njima je imovina bila zajednička. Opštine su bile organizovane u eparhije na čijem čelu je bio episkop.

Tertulijan odbija svaku vezu vere sa znanjem, odnosno religije sa filozofijom. Poznat je po svojim izjavama: „svaki priprosti hrišćanin bliži je bogu od Platona“ i "credo quia absurdum" (verujem jer je besmisleno).

Najveći broj hrišćana vjeruje da spasenje podrazumijeva odlazak u raj (izbjegavanje pakla) poslije ovozemaljske smrti, mada ima teologa koji se po ovom pitanju ne slažu.

Najrašireniji simbol hrišćanstva danas u upotrebi je krst Mada postoje velike razlike u mišljenjima i tumačenjima među hrišćanima, dobar dio hrišćana ima zajedničke temelje koji su potrebni za njihovu vjeru.

Догматске разлике, као и политичке прилике и разни интереси довели су до тога да је данас хришћанство раздијељено и разједињено. Међу великим бројем људи, који се изјашњавају као хришћани, многа хришћанска начела се данас не примјењују и не поштују.

Benedikt se oslanjao na Vasilija, Kasijana i druge oce kako bi sastavio pravilo koje ističe individualnu duhovnu praksu postavljenu u čvrstu strukturu zajednice. Pravilo je pružalo detaljna uputstva raznim manastirskim službenicima, dnevni raspored, liturgiju, način ishrane, moralne zahteve, način mirenja posvađanih i brojne druge smemice. Samostan je sagledavan kao jedna velika porodica, nezavisan, izdvojen i samodovoljan, u jednoj zemljoradničkoj sredini, s jednostavnim potrebama i jednolikim ali ne i preterano napornim životom.

Svete tajne su sveštene radnje kojima hrišćanska crkva preobražava život čovjeka, „osvećuje ga“ i priprema ga za dolazeće Carstvo nebesko. Bog je stvorio materiju kao i duh, a grijeh čovjeka je što je razdvojio i podvojio materiju i duh da bi se podredio materiji i postao njen rob. Svete tajne ponovno spajaju razdvojeno.

Opat, koga izabiru braća, posedovao je apsolutni autoritet. Stabilnost je bila veoma važna: kaluderi nisu smeli da lutaju niti da odlaze u drugi manastir. Manastiri su bili stalne zajednice a, monaštvo poziv za ceo život. Tri aktivnosti bile su primame: liturgija, sveto čitanje, radi unapređenja duhovnog života a ne pukog sakupljanja znanja, i fizički rad, kako bi zajednica imala od čega da živi.[1]

Raspadom zapadnog i razvojem Istočnog carstva, Sredozemljem se razvija briljantna hrišćanska kultura, koja će prve značajnije sukobe imati 650. godine sa novoosnovanom islamskom religijom.

Rastuća kritika rimokatoličke ekleziološke strukture i njenog ponašanja dovela je do protestantskog pokreta u16. veku i podele zapadnog hrišćanstva.

U 16. vijeku u zapadnom website hrišćanstvu se javlja snažan vjersko-politički pokret reformacije čiji je vođa bio Martin Luter. Reformacija je zapadno hrišćanstvo podijelila na dvije osnovne struje: katolicizam i protestantizam (latinski: protestatio - protest). Povod za pobunu Martina Lutera bila je prodaja indulgencija, odnosno opraštanje grijehova, čak i budućih, vjernicima za novac. Indulgenciju je odobrio papa Julije II. Pokret reformacije i protivreformacije, rascjep do kog je došlo u zapadnom hrišćanstvu, bili su povod za mnoge duge i teške vjerske ratove (Vartolomejska noć, Stogodišnji rat).

Због свега што је Исус проповиједао, а што је описано у четири јеванђеља (која су прве четири књиге Новога завјета), број Исусових ученика и сљедбеника брзо је растао, посебно међу простим људима.

Report this page